Vrijeme leti...
Evo već se uhodali koliko toliko... Dojim i ne dajem ništa
sa strane dodatno.. Napreduje mala... Nožice slatke i bucmaste..
Završili u bolnici.. Dehidrirala je.Zaradila neku cijevnu
virozu. Ajme koliko tekućine izlazi iz nje... 9 stolica je znala imati... A smrdi..
Malo infuzije i već je došla sebi. No neću zaboraviti kako su tražili
venu po cijelom tijelu kad je noga natekla pa skinuli sa starog mjesta..
Vrištala je.. Nađu venu i pukne vena kad puste infuziju. Na glavi isto
tražili... Na kraju odustali... Ne treba to njoj kad su vidjeli da je broj
stolice pao na 4.
Bili smo tri dana.. vječnost živa... Prvu noć mi nisu dali
da spavam s njom jer su sumnjali na rota virus. Prvi put bez majke noću. Tko
zna što i kako je to proživila.. No odbacili su pretpostavku o Rota virusu i
mogla sam prespavati slijedeći dan.. Onda je svaka 3-4 sata sisala.. Moja
vesela curica je nakon povratka doma teško navečer išla spavat.. Kao da ne želi
da odem negdje. Zna se u snu derati valjda se sječa kako su je boli.. Tako malo
i slatko i veselo pa u sekundu zna u plač da ti srce rastopi.
No comments:
Post a Comment